• Otok Čiovo - opcenito
• Otok Čiovo - opis puta
• Otok Čiovo - karta
• Otok Čiovo - slike

• apartmani Otok Čiovo
• kuce za odmor Otok Čiovo
• hoteli Otok Čiovo
• apartmanska naselja Otok Čiovo

• ostala mjesta i regije

Otok Čiovo - Dalmacija - Hrvatska

Informacije za vaš odmor: Otok Čiovo

CIOVO, otok u srednjodalmatinskom arhipelagu; 28,8 km2 (dug 15,3 km, širok do 3,5 km); 6071 stan. Najviši vrh Rudine (218 m). Od kopna na istoku (rt Marjan) Ciovo je udaljeno oko 2 km; na sjeverozapadu je s kopnom spojeno pokretnim mostom (u Trogiru). Svojim položajem otok Ciovo zatvara Kaštelanski zaljev. Godišnje oko 900 mm oborina. Južna strana otoka izložena je jugu, ali je zašticena od bure, a na sjevernoj je obali obratno. Površin-skih tokova nema, bocata voda javlja se u Slatinama, Saldunu i kod Svetoga Križa. Ima nekoliko spilja, a znatnije su Bilosaj i Anicina jama. Vegetacija je mediteranska. Na otoku je rasprostranjena makija (cesvina, mirta, pelin, smrca i dr.), napose izmedu Okruga Gornjeg i Donjeg. Na sjevernoj strani otoka zasadene su šume borova i cempresa (osobito na putu iz Trogira u Arbaniju). Uspijevaju masline, smokve, bademi, vinova loza te agrumi. Na otoku su naselja (dio Trogira), Arbanija, Žedno, Okrug Gornji, Okrug Donji te zaseoci Slatine i Prizidnica. Na zapadnoj strani otoka su pješcane i šljuncane plaže, najprostranije u zaljevu Saldun. Manje uvale su Duga, Tatinja i Movarštica. Uz jugozapadnu obalu ima više otocica (Sveta Fumija, Kraljevac, Galerija i dr.); uz njihove obale ima pogodnih mjesta za podvodni ribolov. Na istocnoj strani otoka manje su plaže oko Slatina i Supetarske uvale.

Romanski naziv otoka (Bua, Boa, Bavo, Bubus) vjerojatno je ilirskog podrijetla. Slavenski naziv Ciovo dovodi se u vezu s nazivom istocnoga rta otoka Caput Jovis. U srednjem vijeku na Ciovu postoji niz sela, pustinjackih stanova i leprozorija. Kod Slatina, u uvali Supetar, otkriveni su tragovi predromanicke crkve sv. Petra. U Žednom je ocuvana srednjovjekovna crkva sv. Mavra. U mjestu Ciovu je predromanicka crkva Gospe pokraj mora. Od XV. st. povecava se stanovništvo Ciova doseljavanjem izbjeglica koji bježe pred Turcima, a istodobno se na Ciovu protegnulo i trogirsko predgrade.

Crkvu i dominikanski samostan sv. Križa (5 km od Trogira) grade u XV. st. majstori Ivan Drakanovic i Nikola Mladinov. Samostan ima lijep klaustar; ocuvan je polikromni svod blagovaonice, slike Matije Poncuna i dr. U franjevackom samostanu sv. Antuna cuvaju se slika Palme ml. i skulptura sv. Magdalene Ivana Duknovica. Uz morsku obalu je crkva sv. Jere. Na istocnom dijelu otoka je pustinjacka crkva Gospa od Prizidnice; oslikano goticko raspelo i bizantska ikona danas su u župnoj crkvi u Slatinama. Uz jugozapadnu stranu Ciova pruža se otocic Fumija na kojemu su ostaci kasnoanticke ili ranosrednjovjekovne crkvice sv. Fumije i gospodarskih zgrada trogirskih benediktinaca.

Otok je zapravo produžetak Trogira, na koji se naslanja, ali i svojevrsni lukobran za Kaštelanski zaljev. Uz pogodnosti za ugodan odmor i kupanje, Ciovo ima i zanimljive povijesne spomenike. U obližnjim gradovima, Trogiru i Splitu, nude se dodatni atraktivni turisticki sadržaji.
Smještaj je moguc u Arbaniji, Donjem i Gornjem Okrugu, Ciovu, Slatinama (kuce za odmor).

izvor: Hrvatska turistička zajednica