Krk, otok u Kvarnerskoj otočnoj skupini, najveći otok Jadranskog mora; 409 km2 (dug 38 km, širok do 20 km); 16 402 stanovnika. Sjeverno od suženja Vrbnik- Punat pruža se niži, šumovit, plodniji i naseljeniji dio otoka. Viši, južni dio pretežno je gol, mjestimice pokriven gustom šumom. U vapnenačkom ravnjaku usječena je Baška draga, koja završava zaljevom Baške. Najviši je vrh otoka Obzova (569 m), na južnom krškom dijelu. Kamenita, strma i pretežito ogoljela sjeverozapadna obala nije razvedena ni pristupačna, a za bure je opasna. Sjeverozapadna i jugoistočna obala su razvedene. Blag morski utjecaj izrazitiji je na zapadnoj i jugozapadnoj obali. Prosječna temperatura zraka tijekom siječnja iznosi 5,6 °C, a srpnja 24,1 °C; godišnja količina oborina prelazi 1 000 mm.
Dva mala jezera (Omišaljsko - ili Jezero - na sjeveru i Ponikve u sredini otoka) iskorišćuju se za opskrbu obližnjih naselja vodom. Od ukupne površine otoka na šume otpada 30,9%; mediteranska šuma crnike ograničena je na jugozapadno zaklonjeno obalno područje. Na vapnenačkim ravnjacima prevladava kamenjar. Osim Dobrinja sva veća naselja (Krk, Baška, Malinska, Njivice, Punat) leže na obali. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo, voćarstvo, ribarstvo, lovišta divljaci i stočarstvo; potom petrokemijska i tekstilna industrija, brodogradnja, turizam (turistička središta i turističko naselje Haludovo) te nautički turizam (marina u Puntu). Krk je prometno dobro povezan s kopnom - Krčki most koji povezuje kopnenu magistralnu prometnicu (M2) s magistralnom prometnicom (M29) na otoku od sjevera Baške; trajektne veze Valbiska-Merag ( Cres), Baška - Lopar ( Otok Rab); zracna luka Rijeka kraj Omišlja. Od Šila i Klimna prema Svetom Vidu Moholjice prolazi regionalna prometnica. Na Krku se nalazi i naftni terminal (Omišalj).


Kontinuitet naselja na Krku traje od neolitika (spilje po rubu Baške drage, Vrbnička spilja), preko brončana i željeznog doba (gradine i tumuli kraj Malinske, Gabonjina, Dobrinja, Vrbnika, Baške) do danas. Najstariji su poznati stanovnici otoka bili Liburni. U doba Rimljana na mjestu današnjega grada Krka bilo je naselje Curicum. Pred Krkom se ‘49. god. odigrala pomorska bitka između Cezarove i Pompejeve flote. U srednjem vijeku Krk priznaje vlast Bizanta, potom Venecije (od 1000.), hrvatskih vladara (u drugoj polovici XI. st.) pa opet Venecije (do 1358.), koja 1118. ugovorom predaje kneštvo na otoku krčkim knezovima, kasnijim Frankopanima. U XIII. i XIV. st. Frankopani su jedna od najmoćnijih hrvatskih velikaških porodica. Od 1358. priznaju vrhovnu vlast hrvatsko-ugarskih kraljeva. Posljednji član krčke loze Frankopana stavlja otok (1480.) pod zaštitu Venecije. Tako je Krk, posljednji od hrvatskih otoka, priključen venecijanskoj Dalmaciji. U njezinu je sastavu ostao do 1797., dijeleći poslije toga sudbinu ostale Dalmacije i Istre.


U prošlosti je Krk bio istaknuto središte glagoljske pismenosti (najstariji krčki sačuvani glagoljski spomenik je natpis iz XI. st., potječe iz nekadašnje benediktinske opatije sv. Lovre u gradu Krku). Papa Inocent IV. dopustio je 1252. pismom omišaljskim benediktincima slavensko bogoslužje uz upotrebu glagoljice; drži se da je tim pismom, kao pismom upućenim 1248. senjskom biskupu, papa legalizirao slavensko bogoslužje. Među brojnim glagoljskim spomenicima nastalim na Krku ističu se Bašćanska ploča iz Jurandvora kraj Baške, Statut vrbnički (1388.) i minijaturama ukrašeni Vrbnički misal iz 1642.
Glagoljica je na Krku ostala u upotrebi do prvih desetljeća XIX. st.
Niz značajnih spomenika obilježava postupne faze u razvoju arhitekture - od starokršćanskog (ostaci prvotne katedrale grada Krka) i starohrvatskog razdoblja (Sv. Dunat kraj Punta, Sv. Krševan kraj Glavotoka), preko rane romanike (Sv. Vid kraj Dobrinja, Sv. Lucija u Jurandvoru, Sv. Ivan u Baškoj) i zrele romanike (Sv. Marija u Omišlju, katedrala i Sv. Kvirin u gradu Krku) do gotike (Sv. Franjo u gradu Krku, crkva na Košljunu, frankopanska kapela u krčkoj katedrali, patricijske kuće u Krku).
Otok Krk je posebno zanimljiv u etnografskom pogledu (narodni običaji, nošnja, domaća radinost, arhaični čakavski dijalekt, pjesme i napjevi).